Ivan Klarić-Kukuz, predsjednik Maligana

Piše: Petar Kliškinić

Ivan Klarić – Kukuz, svima poznatiji pod nadimkom Ježa, kao da je već odavno predodređen za mjesto na kojem se sada nalazi. Već od najranijih dana isticao se među Maliganima, često puta je sam samcat išao na gostovanja, čak i preko granice. Inače radi kao vatrogasac, a svima je poznato kako je Ježa jedan od najboljih mladih ragbijaša u Hrvatskoj, a u prilog tome ide i činjenica da je dosad nastupao za sve mlađe uzrasne kategorije u okviru Hrvatskog ragbi saveza.
No, tema ovog razgovora sigurno nije ragbi klub (premda će i o tome biti govora na kraju) nego treća najstarija navijačka skupina u Hrvatskoj na čijem je čelu upravo Ježa. Na tu dužnost izabran je prije točno godinu dana, pa je ovo idealan trenutak za „ćakulu“. Kako sam s njim razgovarao dan prije početka sezone i gostovanja u Imotskom, red je bio da upitam za njegova osobna i očekivanja svih Maligana što se tiče naših klubova u ovogodišnjim natjecanjima:

Od Junaka ove godine imamo velika očekivanja, veća nego lani. Ja bih osobno bio zadovoljan plasmanom među prvih pet na ljestvici. Od Alkara očekujemo da konačno uđe u Ligu za prvaka i da ova mlada generacija Maligana dočeka velikane poput Zadra i Cibone u sinjskoj dvorani. – spremno je odgovorio Ježa, pa smo mirno mogli krenuti s pripremljenim pitanjima.

Kako se Maligani pripremaju za natjecateljsku sezonu?
Maligani pomalo ulaze u ritam, sutra (21.8.2010, nap.a) je već prva utakmica koju moramo odraditi. Mi smo više-manje uhodana ekipa, a ove godine nadamo se što više gostovanja i da ćemo se svi skupa veseliti uspješnim rezultatima.

U zadnje vrijeme velika boljka Maligana su upravo navijački rekviziti, koji se, doduše, naprave, ali odmah „misteriozno nestaju“. Kakva je situacija ovaj put?

-  Ja se nadam da ćemo ove godine napraviti veći broj majica i šalova, ali, normalno, to sve ovisi o zainteresiranosti građana i njihovim financijskim mogućnostima, premda sve rekvizite prodajemo po jako jeftinim cijenama.

Da situacija u Maliganima trenutno i nije baš idilična pokazala je i nedavna ostavka tajnika Domagoja Jukića. Koji su razlozi njegove ostavke i koji je tvoj komentar o cijeloj situaciji?
Sigurno je kako mi je jako žao što je Domagoj dao ostavku, ali je u više navrata naglasio da ne može podnijeti stalna napadanja od pojedinaca. To je sve što ovako javno želim reći o cijelom slučaju.

Novi tajnik je već izabran?
Tako je, to je Petar Pavlica. Moram naglasiti da je on kao predsjednik odlično radio svoj posao. Maligani su pod njegovim vodstvom jako napredovali, najviše je zaslužan što se napravili dosta rekvizita poput transperanata, šalova itd. Mislim da je on idealan izbor za tajnika i da ćemo nas dvojica odlično surađivati u budućim vremenima koja su pred nama.

Znači li to da se njegovim povratkom vraćaju stari Maligani? I kakva je uopće situacija s njima, kako ih aktivirati?
- Po meni tu je najveći krivac rezultat. Da bi se stari Maligani ponovno aktivirali treba biti više pravih rezultata, oni će se tada sigurno vratiti i tad ćemo svi zajedno navijati za Junaka, Alkara i ostale klubove. U trenu kad se spojimo Maligani će biti najjači.

Možda se okupite u legendarnim prostorijama kod kina. U kakvom su one stanju?
Prostorije treba renovirati, sigurno. Šteta je što pojedinci slabo drže do toga, a imamo prostorije na idealnoj lokaciji, u samom centru grada i u blizini sinjske dvorane i Gradskog stadiona. Prije godinu dana sa skupinom prijatelja sam kompletno obojao prostorije, očistio i sredio, ali kako tamo većinu vremena provodi velik broj ljudi, potrebno je novo renoviranje. U planu nam je srediti ostavu gdje držimo transparente i riješiti pitanje krova, a možda ne bi bilo loše „osvježiti“ ih iznutra nekim grafitom.

Po gradu svakoga dana niču novi i novi. No, nigdje Maligana?
Mi želimo prvo ishoditi dozvolu od Grada, a potrebna su nam i financijska sredstva, ali bez obzira na sve mi intezivno radimo na tome. Uskoro očekujte prve radove.

Kakva je inače suradnja s Gradom i drugim udrugama koje djeluju na području Grada Sinja?
S gradom fenomenalno surađujemo, izlaze nam u susret što se tiče svega. Ništa lošija nije ni suradnja s ostalim udrugama poput udruge S.K.U.P kojoj svake godine potpuno besplatno iznajmljujemo prostore u vrijeme održavanja SARS festivala. Zapravo, svatko tko se javi mi mu ih damo na korištenje i još nismo požalili nijednom. Surađujemo i s drugim navijačima u gradu, a u zadnje vrijeme pokrenuli smo i dobrovoljno darivanje krvi u suradnji s Crvenim križem u Sinju. Mislim kako je to sigurno pametan potez, jer osim što nekome spašavamo život istovremeno popravljamo sliku navijača u javnosti. Vrijeme je da svi shvate koliko mi zapravo vrijedimo.

U većini slučajeva problem su financije. Kolike su šanse da Maligani kao udruga postanu dio sinjskog proračuna i tako dobiju dio kolača za sebe i svoje potrebe?
-  Tu bih želio jednu stvar razjasniti. Po gradu stalno kruže priče kako Maligani moraju ući u sinjski proračun, s čim se apsolutno slažem, ali isto tako pravila igre se moraju znati. Prvo moramo napraviti plan rada za čitavu godinu, što dosad nitko u Maligana nije napravio, te poslat gradskim vijećnicima na razmatranje i glasovanje. Mi ćemo to ove godine sigurno učiniti, a hoćemo li i koliko dobiti, sve je na njima.

Posebna priča je možda i sportski događaj ovoga ljeta u organiziciji Maligana – malonogometni turnir.
Istina. Turnir je bio zaista vrhunski, rekordan broj ekipa i rekordne nagrade koje smo omogućili upravo mi traženjem sponzora. To sigurno nije bio jednostavan posao. Istina, bilo je i malih propusta ali s obzirom da nitko od nas nikada nije organizirao nešto slično mi smo prezadovoljni. Dogodine ćemo pokušati otkloniti sve nedostatke i napraviti još bolji i jači turnir. Jedino mi je bilo žao što su počele kružit priče kako su pokradene pare, ista stvar se ponavlja kao i prije 4 godine. Mi smo financijsko izvješće napisali, sastanak odradili, sve imamo pismeno i koga zanima može to vidjeti bilo kad. Žalosno je da ima ljudi koji tako nešto pričaju, a svi vrlo dobro znaju u kakvom su stanju Maligani bili prije samo godinu dana, a u kakvom su sad.

Što je s postavljanjem ploče na kuću gdje je osnovan Junak davne 1911. godine?
To je vrhunska ideja našeg člana Jakova Žižića. To još treba detaljno razraditi, no već sada svi su oduševljeni idejom. Vidjet ćemo što će se i kako napraviti u tom pogledu.

Ove ćeš godine sigurno imati više vremena jer ne igraš više ragbi u Rijeci, nego kući u Sinju.
Haha, istina, nakon godine dana provedene u riječkom prvoligašu vratio sam se kući u svoj Sinj jer je naš ragbi klub ušao u Prvu ligu gdje mu je sigurno bilo mjesto i prije. Ja se nadam da će Sinjani prepoznati ljepotu ovog sporta i da će ragbi postati još veći brand u gradu.

Što je s reprezentativnim obavezama?
Nadam se da će izbornik prepoznati moj potencijal i pozvati me u A vrstu.

I za kraj, poruka svim Maliganima?
-Ovo je naša godina i nadam se da ćemo se svi skupa radovati uspjehu naših klubova.  Neka dođu!!!